Homeopatija je potpuno bezbedna i bezopasna prirodna metoda lečenja čiji koreni, kao i koreni klasične medicine potiču od Hipokrata, oca zapadne medicine. Hipokrat je tvrdio da se bolest može lečiti na dva načina - suprotnim ili sličnim sredstvom u odnosu na bolest. Lečenje suprotnim sredstvom prihvatila je zvanična medicina i ovaj metod lečenja široko se koristi do danas. Lečenje sličnim ostalo je u okvirima tradicionalne medicine i u raznim formama trajalo je vekovima sve do pojave nemačkog lekara i naučnika Samuela Hanemana. Haneman ga je u 18. veku usavršio, kompletirao, sistematizovao, naučno dokazao i dao mu naziv Homeopatija.
Na čemu počiva homeopatija
Homeopatija primenjuje prirodne zakone u lečenju bolesti. Spada u domen energetske medicine, jer koristi koncept energetskog polja da objasni prirodu čoveka i bolesti. Homeopatija spada u holističku medicinu, ona čoveka posmatra i leči kao celinu i u kontekstu njegovog okruženja. To je strogo individualni metod lečenja, specifičan za osobu, a ne za određenu bolest, odnosno dijagnozu. Homeopatija pociva na tri osnovna zakona:
1. Zakon sličnosti - “slično se sličnim leči“ (“kiln se klinom izbija”) - similia similibus curantur. Naziv homeopatija potiče od grčkih reči homeo = slično i pathos = patnja i označava da između leka i bolesti postoji sličnost ili veliki stepen međusobne podudarnosti. Lečenjem sličnim poništavaju se svi simptomi koji remete našu vitalnu silu što rezultuje vraćanjem u zdravo stanje.
2. Zakon potenciranja – dopunjava zakon sličnosti. Predstavlja mehanički proces transformacije hemijske supstance u energiju i oslobađanje te energije. Postupak kojim je Haneman uspeo da oslobodi energetsku snagu leka sastoji se od naizmeničnog razblaživanja i snažnog mehaničkog protresanja leka. Ovim postupkom gubi se toksičnost svojstvena materiji, a pojačava se lekovitost svojstvena energiji. Jačina homeopatskog leka ne izražava se u miligramima već u potencijama čija veličina zavisi od broja uzastopnih razblaženja.
3. Zakon izlečenja – njime se prati tok lečenja homeopatskim lekovima. Kada je propisan sličan lek ili similimum izlečenje se odvija na sledeći način: od unutra ka spolja prema periferiji organizma, od gore ka dole, od više važnog ka manje važnom organu, obrnutim redosledom u odnosu na redosled pojave simptoma.
Zakon izlečenja podrazumeva da svi procesi izlečenja u organizmu teku po strogo utvrđenom prirodnom zakonu a ne slučajno i haotično.
Principi homeopatije
Pored tri osnovna zakona homeopatija počiva na određenim principima koji omogućavaju njenu ispravnu primenu i razumevanje.
Svi sledeći principi moraju se poštovati da bi sedošlo do izlečenja: princip vitalne sile, princip jednog leka, princip minimalne doze, princip prijemčivosti, teorija o mijazmima, princip dokazivanja lekova.
Uloga vitalne sile je stvaralačka, kreativna, integrativna, ona drzi na okupu organizam, uspostavlja unutrašnju ravnotežu. Ona održava organizam u stanju zdravlja. Kada dođe do poremećaja vitalne sile javlja se bolest koja se ispoljava kroz simptome. Homeopatski lekar prati sveukupnost simptoma bolesnog čoveka, koristi najcesće samo jedan lek koji pokriva sve simptome. Pritom se daje minimalna doza leka koja stimuliše vitalnu silu, tzv. “unutrašnjeg doktora”. Ona ponovo uspostavlja ravnotežu I leči organizam Da li će osoba izložena psihičkom stresu, fizičkom naporu, radijaciji, mikroorganizmima i dr. oboleti ili ne, zavisi od predispozicije, prijemčivosti za datu bolest. Lečenje predispozicije i mijazma (mijazam – dubok poremećaj vitalne sile koji se proteže kroz niz generacija u porodici) zahteva kompleksno lečenje koje se u homeopatiji označava kao konstitucionalnolečenje. Delotvornost homeopatskih lekova prethodno je ispitana i dokazana na zdravim osobama.
Homeopatija u Srbiji
Homeopatija je u Srbiji prisutna od sedamdesetih godina 20. veka. Od 1997. godine kada su osnovana prva udruzenja za klasičnu homeopatiju započelo kontinuirano školovanje profesionalnih homeopata. Danas je homeopatija i u našoj zemlji zakonski priznata kao metod lečenja i svrstana u kategoriju Tradicionalna medicina prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik RS“, br. 107/05).